Itekako poznat i specifičan bend. Možda nekima nisu metal, već rock, nekima nisu nijedno od toga, već nešto treće, a nekima su nešto između. U koji god žanr/podžanr pokušate staviti ovaj bend, prefiks ili barem epitet progresivnosti mora stajati.
Majstori avangarde, apsolutne alternative rock-metal svijeta, kultni bend, jednom riječju legende. Krajnje inteligentna progresivna kombinacija kompleksnih bas solaža, atmosferičnih dionica gitara, solaža gitara, te genijalan bubnjar, po mnogima, najbolji bubnjar na svijetu Danny Carey.
Odlikuje ih često uspješno glazbeno eksperimentiranje, atmosferičnost zvuka u nekim pjesmama, te vizualna impresivnost na njihovim koncertima. Kad smo već kod vizualnog, članovi benda su se
samo jednom pojavili u spotu ''Hush'', u ostalim spotovima se radi o nekoj višoj filozofiji gdje glavnu ulogu preuzimaju lutke ili izobličeni ljudi u prilično bizarnim situacijama, na momente i morbidnim. A njihovi koncerti su također specifični po tome što, pored vizualnog savršenstva i mnoštva specijalnih efekata (ako ste u prvom redu na koncertu, mogli bi duže vrijeme imati halucinacije, ozbiljno),
nema kamera. Jedno je ako netko prošverca kameru pored čuvara, no bilo kojoj televizijskoj kući je zabranjen pristup. I ne samo to. Članovi benda gotovo nikada ne daju izjave televiziji, jer smatraju da je to gubitak vremena, živaca, a i to bi ih više napravilo pop zvijezdama. (I onda im dođe naša glupača sa RTL-a, i pita gitarista Adama Jonesa ''vot du ju nou abaut kroejša'', doslovce tim drvenim engleskim).
Karizmatični pjevač Maynard Keenan ima impresivan raspon vokala, te snažna pluća jer je sposoban držati isti visoki ton i do minute, a možda i duže. I specifičan je po tome što je na svakom koncertu jedini član benda koji nije osvijetljen, već je negdje u pozadini u mraku.
Meni je najbolji njihov album ''Lateralus'' iz 2001.